Jesam li ja moje misli, misli koje mislim? Ne. Misli dolaze i odlaze, ja nisam moje misli. Jesam li ja moje tijelo? Kažu da se milijuni stanica u našem tijelu promijeni ili obnovi svake minute, tako da nakon sedam godina u našem tijelu nema ni jedne jedine stanice koja je bila tamo prije sedam godina. Stanice dolaze i odlaze, pojavljuju se i nestaju, ali, čini se da je "ja" trajan. Onda, da li sam ja moje tijelo? Očito ne! "Ja" je različito od tijela, i nešto više od njega. Možete reći da je tijelo dio "ja", ali taj dio se mijenja. Stalno se pokreće, stalno se mijenja. Imamo jedno te isto ime za njega, ali se stalno mijenja. Isto kao što imamo isto ime za Slapove Nijagare, ali Nijagarine Slapove sačinjava voda koja se stalno mijenja. Koristimo isto ime za stvarnost koja se stalno mijenja. A moje ime? Je li "ja" moje ime? Očito ne, jer mogu promijeniti svoje ime a da ne promijenim "ja". A moja karijera, moja uvjerenja? Ako kažem da sam katolik ili Židov - je li to bitan dio "ja"? Kada promijenim svoju vjeroispovijest, hoće li se promijeniti i "ja"? Hoću li imati novo "ja", ili je to ono isto "ja" koje se promijenilo? Drugim riječima, je li moje ime bitan dio mene, dio "ja"? Očito nije! Ja sam jednostavno - ja.

Pogled sa strane, iz jednog zagrebačkog predgrađa...

Dobro došli. I opostite odmah na početku jer sigurno bum često zaboravila napisati tu riječ, pa neka stoji već na samom početku. Sigurno već sam naslov mojeg bloga zahtjeva ispriku nekima koji budu čitali pa nikad više, dok onima koji nastave pratiti moje rečenice u budućim temama će postati razumljiviji. Oduvijek drugačija, stalno nekog školujem, pravim se pametna iako to nisam. plemenitashica@gmail.com

Još jedan dotepenec koji želi nešto promijeniti.